ponedjeljak, 28.09.2009.

Neobično kako se volim svađat sa starijim ljudima. Jedan od razloga zašto mi je Gospodin Danijela bio drag. Stalno smo se svađali, on je pokušavao dokazat da je pametniji. Mater od mog dečka isto.

Otišla sam jučer do njega jer njega sve boli, zbog prometne, that is. Kolike sam sreće, cijela familija je bila tu. Ugodno su se iznenadili, ili su bar jako dobro odglumili. Njegova mamica me je pozvala da sjednem do nje, a tko sam ja da to odbijem? Sjela sam na kauč, jedno metar dalje od nje, jer je ipak toliko ne volim. Ni ona mene ne voli. Počela mi je pričati kako trebam tjerat svog dragog, tj. njenog sina da mi kuha kavu i tako dalje, te da već krenem u početku s tim, prije nego stupimo u brak, valjda da ga izdresiram. Samo sam slegnula ramenima na to, i pokušavala ne odgovarat na njene nebuloze, jer mi je moja mama rekla da ne pričam sa tom ludom ženom. Rekla mi je i da ne idem u njihovu kuću više, no to ćemo ignorirati.

I njen ljubavnik je bio tu, jer im je tata u zatvoru, neznam jesam li to već prije spomenula (da, sad mi recite kako mi je obitelj od dečka krasna, ali nisu oni tako loši. Bar ne mlađi dio familije, od mog dečka, pa na niže.) Moj dragi, nakon što mi je skuhao kavu pod majčicinom prisilom, je sjeo pokraj mene. Počela sam ga ispitivati detalje prometne i tako saznala da mu je se staklo bilo zabilo u uho, da se šivao iza uha, i da ga boli rame. Frend bez zuba je ostao samo bez pola zuba, a liku koji je sjedio iza se nije ništa desilo. Vozač i suvozač, frend bez zuba i moj dečko se naravno nisu ni vezali, zato im se ovo dogodilo. Iako sumnjam da bi im pojas puno pomogao, jer su išli 70km/h i direkt se zabili u neku ogradu, slomili je valjda i proletili dalje, u zid.

Njegova majčica se naravno morala umješat u naš razgovor sa svojim jadnim zaključcima.
"To ti je on išao do svoje ljubavnice." Rekla mi je.
"Da, sa svojim prijateljima." Odgovorila sam sarkastično.
"Pa to mu je alibi." Nasmijala se. I njen jebač se umješao.
"Da, kod jedne plavuše, zgodne." Rekao je u šali. Ali majčica se nije šalila.
"Pa samo ti njemu vjeruj, vrijeme će pokazat svoje."
"A eto, tebi ću vjerovat." Nabacila sam kiseli osmjeh.
"Vidim da sam nepoželjna ovdje." Uzela je svoju šalicu sa kavom, te se digla. "Idem ja."

Svima je bilo neugodno sljedeću minutu. Gledali smo se u tišini, a ja sam razmišljala o tome što sam malo prije rekla, i razmišljala jesam li rekla nešto krivo. Zaključila sam da nisam, jer sam ja tako super. Onda smo je malo tračali, a jebač ju je branio, jer sam ja ta koja ima 15 godina, a ona je ta koja se tako ponaša. Branio ju je izgovorima da je samo htjela malo na zrak. Neznam šta još uvijek radi s njom, sigurno ga cijelo vrijeme dovodi u neugodne situacije. Izašao je i on, i njena 13-godišnja kćerka koja je bila prisutna cijelo vrijeme. Ostali smo ja, moj dečko i njegova mala sestra. Ja nisam mogla vjerovat kako takvu osobu, koja sve gazi redom, izbacila iz takta jednom jednostavnom rečenicom.

Ostatak dana smo bili dadilje i pazili na najmlađu sestricu od mog dečka koja ima 6-7 godina jer se ostatak familije pokupio iz kuće. Cijelo vrijeme me je grlila i govorila da se ne zaljubim u njenog brata. Govorila mi je i da sam ja njena, a ne njegova. Samo da nije bilo onog djela kad se sakrila i počela vrištat, bilo bi savršeno. Kad se ostatak familije vratio, našli su nas sve troje zajedno kako smo se skupili i igramo igrice na mom mobitelu. Njegova mater mi je ponudila kompot od jabuke koji je 13-godinšnjakinja napravila. Valjda se dotad ohladila i smogla snage da mi se obrati. Odbila sam, i nedugo zatim i otišla.

Da, bio je to lijep dan. Dan kad sam shvatila da mi ta kuja ništa ne može.

subota, 26.09.2009.

Osjećam se jebeno emovski. Depresivna sam i želim pobjeć od svega. Dobro, možda ne baš od svega, povela bi par osoba sa sobom, ali opet.

Dečko mi je jučer doživio prometnu, javio mi je to negdje malo iza ponoći. Njegov prijatelj je vozio, očito loše. Nemam pojma kako je uopće došlo do toga, ali znam da je lik sebi izbio zub(e) i slupao si lice, a mom dečku je samo razbio lice. Samo. Blago meni. Nazvao me iz bolnice i rekao mi da je bio na šivanju i da je zaradio 4 šava. Onda me je i pitao hoćemo li sutra vani (lik me zove da mi javi da je u bolnici bio na šivanju, i onda me, iako je par minuta nakon ponoći, pita hoćemo li sutra vani. Isuse, koji lik.) Bili smo se posvađali prije par sati prije nesreće, zbog navodnog nesporazuma. Ukratko: On je meni rekao da neće ići vani (bar sam ga ja tako razumila), ja ga vidila sa Biatchem i prijateljem koji sada ima razbijen(e) zub(e), pokazala mu srednju prst, on meni par minuta nakon poslao ružnu poruku, kraj. Onda sam ga opet srela pa smo se pomirili. Opet kraj.

Jedva čekam da ga danas vidim, pitam se kako izgleda. Nadajmo se ne (pre)nakaradno.

Posvađala sam se i s roditeljima. Stari mi je saznao da sam imala roditeljski (za koji ja i nisam znala) i onda mi je zbog toga što mu nisam rekla da smo imali roditeljski počeo zabranjivati sve živo i ne živo. Počeli su mi i prijetiti a kasnije su me počeli i udarat. Zbog jebenog roditeljskog! Ja sam počela psovat, i zatrala sam svoju dragu majčicu u pičku materinu, jer nije normalna, pa je ona i dalje nastavila me udarat. Oni se toliko jebeno trude biti dobri roditelji, ali jebemu, ne ide to tako! Dobro znaju ako mi nešto zabrane, da ja neću podvit rep i tužno cvilit ostatak dana, mater im jebem. Neznam kome šta pokušavaju pokazat. Meni, da su glavni? Tako što mi zabrane da idem vani i isključe internet zato što im nisam rekla za jebeni roditeljski, za koji ni ja sama nisam znala? Koji kurac!? *Teen anxiety.* Ali ne, ozbiljno, što nije fer, stvarno nije fer. I onda očekuju da ja ne psujem.

Nešto u zadnje vrijeme sam pre živčana, neznam zašto. U PMS-u nisam. Druge razloge ne poznajem. Jedino možda to što sam previše navikla na cigare jer pušim već 2,5 godine, pa bi i sad rado zapalila jednu (što i nije daleko od istine). Da, to bi moglo biti to. Valjda je, drugi razlog ne postoji. Jebiga.

ponedjeljak, 21.09.2009.

Plače mi se kad pročitam prošli post koji sam napisala jučer u 2 ujutro. Ja se samo sramotim na ovom blogu. Valjda mi je to sudbina.

Moja rodica/prijateljica, koja slavi isti dan rođendan kao i Biatch, je saznala za moj blog. Nebi saznala za njega, da se nije potrudila saznat. A ako se trudila da sazna za moj blog, znači da je užasno zanima što ja radim kad nje nema, u kojem grmu ja pišam, gdje ja dečku pušim kurac, i šta ja mislim o Biatchevoj curi. Rekla joj prijateljica da me u subotu vidila sa 10 muškaraca, što nije istina. Moja rodica/prijateljica joj je odgovorila da nju nije briga, da ne mora znati šta ja radim svake minute. To je ona rekla da je rekla. Valjda je lagala, jer je svojim činom upravo pokazala suprotno. Inaće bi se potrudila premjestit blog, ali neću, neka čita kad je toliko željna za tim. Evo ti, čitaj.

O svađama između nas dvi neću pisati, kao ni svoje zle namjere prema njoj. Cura je pročitala post gdje se dvoumim između Biatchevog i njenog rođendana i rekla da je neke stvari bole. Pod tim nije mislila da je boli kurac zamnom, već da je boli kad je ja povrijedim u dušu. A očito nije pročitala razlog zbog kojeg se dvoumim. Svejedno bi ja trebala biti ljuta trenutno na nju, zbog nečega što stvarno neću spominjat na blogu, jer uostalom, nije ni važno.

Kao i moja rodica/prijateljica, i Krešo pedofil me uhodi. Ništa neobično za njega, kao što nije i ništa neobično za moju rodicu/prijateljicu. Nazvao me danas i pozvao na piće, što sam ja naravno odbila. Par minuta nakon, prolazi on sa svojim prijateljima, u nekom tamno plavom Opel Corsa karavanu, ili nešto tako. I vidim ja da neki stari prdonja gleda u mene iz auta, i smješi poput nekog debila, pa sam okrenula glavu. Predpostavila sam da je to on, ali sam šutila sve dok me nije nazvao. Rekao mi je da me je vidio sa mojom ogromnom prijateljicom, a ja sam njega pitala je li on bio onaj debil što mi se smješio i gledao u mene. Rekao mi je da je, i tu je negdje naš razgovor i završio.

I on mi kaže da on ima 30 godina, a ja mu nebi dala ispod 40. Pedofil je, u svakom slučaju. I naporan je. Potpisala sam ga u mobitelu kao Gospodin Danijela, jer se lik stalno predstavlja kao Danijela u porukama. Rekla sam dečku da to nije Danijela, nego da je to Krešo Pedofil, iako je on upravo zbog mog dečka se počeo potpisivati kao Danijela. Tako da je sad postao Gospodin Danijela.

U pičku materinu, kako mi je dan lijepo krenuo. I to je bio sarkazam, za sve one koji nisu skužili.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.